Najpoznatiji open source program za crtanje i obradu slika vjerojatno ne treba previše predstavljati budući da godinama dolazi s raznim distribucijama i već se podrazumijeva da će se zateći na njima bez obzira na namjenu ili cjelovitost. No, koliko je sveprisutan toliko je i osporavan, te uspoređivan s profesionalnim programima poput Photoshopa, s kojeg je mahom došla većina kritičara. Naime, iako su u namjeni isti, Photoshop je ipak program za profesionalnu upotrebu, proporcionalne cijene i ekipe koja ga razvija. Gimp je pak besplatan, te je za očekivati da nema mnoštvo funkcija koje bi ga približile profesionalnoj upotrebi. Prigovara mu se da mu nedostaje CMYK separacija boja, koja je osnova obrade za tisak. No, Gimp nije ni ciljao prema toj populaciji već je bio namijenjen osnovnim obradama slike, skice za web stranice, jednostavni grafikon za prezentaciju ili pak popravak fotografije. Kao kriterij možemo uspoređivati i vrijeme potrebno za pokretanje programa, gdje je to u Gimpu svedeno na minimum u usporedbi s Photoshopom.
Cilj ovog teksta nije navesti funkcionalnosti ovog programa; beskonačan popis filtara ničemu ne služi osim onima koji će ih potražiti u menijima jednom kad im budu potrebni, a inače ih ignorirati. Bilo bi zgodno dati neke osnovne naputke pri radu da bi se novi korisnik mogao brže priviknuti na sučelje i od tamo sam isprobavati pojedine alate i mogućnosti, kako potrebe budu nalagale. Smatramo da je bitno ukazati na neke pogreške i krive procjene programera Gimpa i što korisnik može očekivati, kako ne bi zahtijevao previše ili kako bi mogao zaobići te nedostatke.
Osnovni alati
Početno korištenje programa osobama naviklim na terminologiju iz Photoshopa i sličnih neće predstavljati prevelik problem. Osnovne paradigme korištenja ipak se ne razlikuju, alati nose isto ime, oblik ikona je sličan za iste funkcije i kasnije je samo stvar pronalaženja razlike između pojedinih, što doduše ponekad zna biti i frustrirajuće budući da očekujemo jedno, a pronalazimo ponešto drugačiji način obavljanja neke radnje. Pokušat ćemo što više pisati originalne nazive, kako zbog nedosljednih prijevoda ne bi došlo do zabune.
Sučelje Gimpa na prvi je pogled vrlo spartansko. Osnovna traka s alatima (zapravo glavni prozor) dostupan je po samom pokretanju programa i uvijek je prisutan. Ako se uz njega ne pojave opcije alata, svakako ih trebamo uključiti pomoću File-Dialogs-Tool Options jer ćemo unutar tog prozora podešavati svaki detalj.
Kako su ti alati najosnovniji i prvi dodir korisnika s programom, red je da ih opišemo. Prvih nekoliko alata su oni za odabir pojedinog dijela slike. Područje možemo odabrati kao pravokutno ili kružno, vlastitog oblika ili korisnije, po parametrima iste boje. "Čarobni štapić" (Wand) često je korišten jer će on odabrati pojedino područje koje ima istu ili sličnu boju. Nakon odabira, sve sljedeće funkcije koje pokrenemo, odnosit će se na taj dio. Također je potrebno dobro poznavati Select stavku u glavnom meniju, unutar koje se nalaze dodatne funkcije (često će trebati Select-None jer bi ponekad mogli imati problema zbog višeznačnosti pojedinih selekcija i usporedbe s označavanjem slojeva pa da budemo sigurni da nije ništa označeno). Trebali bismo zapamtiti i Feather opciju jer se njome mogu omekšati rubovi odabira, odnosno napraviti prijelaz između dvaju površina većeg kontrasta. Suprotna opcija njoj je sharpen.
Sljedeći alat je kreiranje puteva odnosno tzv. Bezierovih krivulja, vektorskih zakrivljenih staza. Nakon što smo ih stvorili, možemo ih popuniti punom crtom ili uzorkom pomoću opcije "Stroke path" unutar opcija alata. Velika je prednost za kasnije uređivanje slika što možemo neku selekciju pretvoriti u put, pomoću Select-To Path. Tad će se rubovi tog dijela slike vektorizirati te ih možemo proizvoljno mijenjati.
Uređivanje selekcija
Kapaljka i mjerenje kuteva i udaljenosti imaju više informativni karakter, a povećalo mijenja prikaz odnosno stupanj uvećanja slike (ista stvar nalazi se i u dnu prozora pojedine slike). Slijedi još par alata za manipulaciju prethodno zadanim selekcijama, putanjama ili slojevima, poput pomicanja, izrezivanja i raznih rotiranja i rastezanja. Alat za izrezivanje nije po načinu upotrebe na prvi pogled previše intuitivan, budući da ne izrezuje selekciju već sam nudi alatza stvaranje iste, osjenčavši područje koje će nestati. Također, opcija Resize ne radi kao što bi se moglo zaključiti iz imena već mijenja oblik slike bez promjene veličine i oblika slojeva koje sadrži. Ako se odnosi na pojedini sloj (Layer) ponaša se isto kao i Crop opcija. Zgodan trik koji sprečava da tijekom odabira selekcije iskoči prozor s podacima i dodatnim opcijama je držanje tipke Shift za vrijeme povlačenja miša.
Alat za upis teksta bio je dosta kritiziran i osporavan. Iako su dostupne razne opcije kod stvaranja teksta (font, veličina, poravnavanje, antialiasing, razmak između slova i redaka) velik je problem bio što se tekst ne može više mijenjati nakon što je napisan, a započet sljedeći komad teksta. To je u posljednjim verzijama popravljeno, a tekst možemo pretvoriti i u krivulje. Antialiasing je pametno uključiti budući da on "omekšava" rubove kosih i okruglih slova (postoji i u drugim alatima za crtanje) odnosno nema oštar prijelaz između rubova slova i pozadine. Sličan je prije spomenutom Feather efektu samo što je napravljen upravo za kontrastni prijelaz boja, a ne graduiran potpuni prijelaz kao Feather.
Kanta s bojom odnosno Fill za popunjavanje pametan je alat koji, osim što može elementarno popuniti neku selekciju bojom ili uzorkom, to radi na području sa sličnim bojama, tako da ne može pobjeći izvan neke granice u slici, makar ju nismo prije toga definirali. Treba samo dobro podesiti prag kako bi tolerancija na slične boje bila manja ili veća, zavisno od potreba. Popunjavanje gradijentom boja može se izvesti Blend alatom. Za njega je potrebno napraviti smjer, odnosno vektor pomaka zadavši početnu i krajnju točku. Postoji još gomila efekata i načina iscrtavanja, no nama je bitan Opacity odnosno prozirnost, budući da se pojavljuje u većem broju alata koji imaju veze s crtanjem.
Crtanje i kloniranje
Umjetničke duše sigurno će posegnuti za četiri alata koji će im omogućiti da crtaju slobodnom rukom (Gimp podržava i grafičke tablete no samo određene modele koji su prepoznati pod Linuxom). Alati koji će tome poslužiti su Pencil (olovka), Paintbrush (kist), Airbrush (zračni kist) i Ink (tinta) tool. Paintbrush je glavni alat za crtanje, ima poveći broj opcija za kontroliranje načina crtanja, a kao uzorak može se koristiti bilo koji Brush odnosno kist, uzorak za slikanje. Pencil je vrlo sličan Paintbrushu, no dozvoljava samo oštre rubove, što je poželjno u slučajevima kad trebamo koristiti svaki piksel, recimo kod uređivanja raznih screenshota. No, za standardno korištenje, Paintbrush će dati ljepši otisak upravo zbog finih prijelaza linije. Airbrush se razlikuje po tome što boju nanosi sporije na površinu. Ako zadržimo pritisak miša na istom mjestu dulje vrijeme, dobit ćemo gušći otisak, kao i iz prave limenke s bojom. Ink simulira pravo pero pa gustoća varira s brzinom. Znamo li da tableti imaju i komponentu jačine pritiska na podlogu, to daje cijelu novu dimenziju crtanja. Komplement ovim alatima je Eraser, sličan Paintbrushu, ali koristi boju pozadine, pa zapravo briše nacrtano.
Jedan od najkorištenijih alata u obradi fotografije zasigurno će biti Clone tool odnosno alat za preslikavanje dijela uzorka s jednog područja na slici u drugo (radi i između fotografija). Praktično je spomenuti da se za označavanje izvora uzorka koristi tipka Ctrl i odabir mišem. Ova tehnika nije jednostavna i za postizanje dobrih efekata i neprimjetnih zahvata na fotografiji potrebno je dosta vježbe inače će se utjecaj ovog alata jako primijetiti.
Ostatak alata uglavnom radi korekcije na slici. Convolve alat može omekšati ili izoštriti rubove elementa nad kojim je primijenjen. Smudge je obično destruktivno zamućivanje, a Dodge and Burn je promjena zasićenja boje na slici. Dodge će boje osvijetliti, a Burn potamniti.
Izrezivanje i Undo
Zgodna mogućnost programa je dodjeljivanje imena pojedinim izrezanim ili kopiranim (Cut, Copy buffer) međuspremnicima. Otvorimo li dijalog Buffers unutar njega će se nalaziti umanjene slike takvih dijelova i njihova imena. Slike, kako bi ih tamo stavili, izrezujemo pomoću opcije Edit-Buffer-Cut ili Copy Named. Još jedna mogućnost lakšeg snalaženja po izmjenama koje smo napravili je dijalog Undo History. U njemu su prikazane slike svake pojedine promjene koju smo napravili, te se lako možemo vratiti na neki od prethodnih koraka i poništiti nekoliko zadnjih promjena na slici. No, svakako bi trebalo pravilno podesiti opciju unutar File-Preferences-Environment gdje se definira broj Undo nivoa i količina rezervirane memorije. U glavnom prozoru nalaze se i opcije za boje (glavna i pozadinska) i uzorke kista. Svi ostali dijalozi dodaju se posebno, a najupotrebljivijom opcijom pokazalo se spajanje opcija alata (promjenjivi dijalog ovisno o odabranom alatu) izravno s glavnim prozorom.
Dodatni prozori s alatima
Gimp ima više od 20 dodatnih dijaloških okvira unutar kojih se mogu podešavati razni parametri. Takva raznolikost upravo je jedna od njegovih mana. Naime, svaki okvir koji navodi neke opcije zaseban je prozor prema grafičkom sučelju, a ista je situacija i sa samim slikama.
Dakle, ne postoji velika radna ploha u kojoj se nalaze svi obrađivani objekti kao i trake s alatima već se ti prozori upravljaju putem window managera i predstavljaju zapravo gomilu zasebnih programa (iz konteksta WM-a). To znači da se svaki od tih prozora može zasebno zatvoriti koristeći standardne gumbe u naslovnoj traci, može ih se staviti da budu iznad svih prozora, minimizirati, slati na ostale radne površine i ostale razne efekte, zavisno od stupnja naprednosti window managera odnosno grafičkog sučelja. Primjerice, pod WindowMakerom nije moguće ukloniti okvir oko slike nakon pritiska F11 (full screen).
Ovakav pristup ima i prednosti i mana te je često stvar subjektivnosti, no zahtijeva naprednije sučelje kako premještanje između prozora ne bi oduzimalo dodatnog vremena i kod ponavljajućih zadaća smanjivalo upotrebljivost programa. Također, traka s popisom pokrenutih programa za svaki otvoren prozor nagomila se ako imamo više otvorenih slika i bilo koji drugi program osim Gimpa jednostavno se ne može pronaći u toj listi. Zato najbolje odvojiti poseban virtualni desktop samo za Gimp. Naravno, za profesionalne primjene trebalo bi imati i dva monitora, jedan za sliku, a jedan za alate.
U posljednjim se verzijama striktna odvojenost prozora malo ublažila, pa je sad moguće nagomilavati trake i okvire s alatima u tabove ili ih čak slagati jednu uz ili ispod druge, što je bar nekakav kompromis pred prvotnim rješenjem. Ti okviri mogu se pronaći u File-Dialogs glavnom meniju, a njihovo dodatno otvaranje moguće je postići iz svakog pojedinog novootvorenog pritiskom na strelicu koja otvara dodatni meni ili prevlačenjem jednog preko drugog.
Upotrebljivost
Kontekstni meni dostupan desnom tipkom miša jedna je od velikih zamjerki na upotrebljivost programa. Iako smo u praktički svim programima na bilo kojoj platformi (pa i onima koje nemaju dvije tipke na mišu) naučeni da dobivamo najvažnije funkcije koje su primjenjive na trenutno otvorenu sliku, ovdje ćemo jednostavno dobiti popis baš svih funkcija sortiranih u više razina poddirektorija, jednostavno preslikan glavni meni pri vrhu prozora.
Korisnici programa sa bezbroj opcija poput ovoga imaju tipkovničke kratice jer je to nedvojbeno najbrži način za pokrenuti često korištene funkcije, barem one koje trebaju individualnom korisniku. Upravo je nevjerojatno da Gimp posjeduje tek vrlo mali broj istih, raspoređenih bez neke logike na slučajno odabrane opcije. Dobra je vijest da je podržan (iako ne podrazumijevano uključen) način da se bez prevelike muke kratice dodijele tijekom rada. Dovoljno je da to uključimo u File-Preferences-Interface. Nakon toga je dovoljno da se, kad se kursorom dođe do određene opcije u meniju, pritisne željena kratica na tipkovnici. Iako zanimljiva mogućnost, ne omogućuje nikakvu standardizaciju.
No ipak, poradilo se na snalaženju i navigaciji po programu i slikama koje se obrađuju. Ako otvorena slika nije u cijelosti prikazana korištenjem kotačića na mišu pomicat ćemo se gore-dolje, a ako pritom držimo tipku Ctrl ići ćemo lijevo-desno. Tipka Shift+kotačić značit će promjenu trenutnog faktora zooma. Pritiskom na znak dvaju prekriženih strelica u donjem desnom kutu slike možemo se brzo pomicati po njoj. Automatsko prilagođavanje veličine prozora veličini slike ima svoju kraticu Ctrl-E odnosno View-Shrink Wrap u meniju.
Osnove digitalne fotografije
Budući da je Gimp ipak program opće namjene, nema previše opcija podređenih obradi digitalne fotografije i ponavljajućim zadaćama koje se vežu uz to, pa je ipak potrebno malo više znanja i lutanja po menijima kako bi se mogao koristiti. Bit će primjerice potrebno sliku rotirati za 90 stupnjeva unutar Image-Transform, odrezati rubove već opisanim Crop alatom ili promijeniti veličinu pomoću Image-Scale (za zadržavanje odnosa stranica svakako treba biti uključena karika lanca između x i y dimenzija). Za promjenu perspektive odnosno rotaciju možemo koristiti stavku iz glavnog alatnog okvira, a trebat ćemo još i Crop alat kako bi odrezali rubove koji smetaju.
Podešavanja boja i odnosa između njih pronaći ćemo unutar Tools-Color Tools, a nas će primjerice zanimati Curves pogotovo ako je krivo odabrana točka bijele boje (White balance) jer tamo možemo birati i pojedinu komponentu (RGB). Levels će pozvati histogramski prikaz boja gdje možemo sliku vratiti iz sivila, a najčešće možemo odabrati Auto(matiku) kako bi se histogram razvukao do kraja svijetlog i tamnog područja.
Izuzetno je važna stavka Filters-Enhance budući da se tamo može pronaći opcija Unsharp mask. Suprotan efekt je Blur, kad želimo dobiti zamućenje oko glavnog kadra u sredini, odnosno kad želimo da pozadina nije fokusirana, a prilikom snimanja je bila. Naravno, moramo selektirati glavni objekt te invertirati selekciju. Sličan efekt ovom je dobivanje zamućenosti kao rezultata dugih ekspozicija. Za to je praktično koristiti Selective Gaussian Blur budući da će on slabije zamutiti dijelove s oštrim kontrastom. Brojne opcije za dotjerivanje slika možemo pronaći unutar gotovih skripti Script-Fu, kao što je Old Photo ili Add Border.
Nadamo se da smo barem malo dočarali mogućnosti ovog programa i skratili vrijeme upoznavanja i ispitivanja novih opcija i mogućnosti. Kako je nemoguće da na ovim stranicama opišemo sve stavke iz menija, novim korisnicima preporučamo eksperimentiranje s njima i njihovim opcijama. Velik broj operacija bit će moguć i s osnovnim već opisanim alatima no pogotovo obrada digitalne fotografije će zahtijevati brojne pokušaje i pogreške, pa nikako to nemojte raditi s originalnim fotografijama.